Već odavno nisam sudionik života u Bosanskoj Krupi. Životarim tu, ali ne živim. Pišem o njoj, ali je ne vidim, jer ne gledam više.

Već odavno spadam u onu vrstu insana koji izbjegavaju odlaziti van, teretiti se problemima svakodnevnice i gledavati kojekakve idiotarije po gradu, pa se praviti da odobravam. Pokušavam prešutati šta sam sve ponudila Krupi, a šta nisam dobila zauzvrat.

Čitam statuse o ‘zatvaranju Krupe’, 21.08., kad je prekinuta svirka, rok svirka, možda posljednja u gradu i kako je narod razočaran. S druge strane čitam statuse djevojčica, od 11 do 18 godina(da i one su djevojčice, samo to ne znaju), kako je bilo super ‘na Milanu’,  i još kojekakvim prije njega komercijalnim proizvodima. Podijeljeni smo, kao i obično, i udaramo na pogrešna vrata!

Krupa se zatvorila davno, kad ste gospodo odustali od kulture!?! Ove posljednje trzavice kulturnih događaja su samo posljednji otkucaji srca vječitih umjetnika da pokažu i dokažu da se može. Ali kulturu ste ubili!

Gdje je Krupo naša kultura? Na vrh brda, dašta je. Tamo stoji ona ponosna, gorda građevina, ali prazna. Kino je naša kultura bila? Djeca pjevaju hitove?
Kad se održava predstava nigdje nikoga?! Kad je promocija knjiga, a bilo je raznih, 9 ljudi. Kad je izložba, 7 ljudi.

Gdje je naša kultura Krupo???

Prošlo ljeto,  evo jeseni, kad sve spava, sem klubova koji će i dalje nuditi komercijalne proizvode za širu masu, a mi ništa nismo uradili da ponudimo malo kulture, malo naobrazbe, malo svjetlosti u ovoj tami. Gdje su svi oni prosvjetni radnici, koji su trebali tu kulturu nametnuti učenicima, natjerati ih da budu dio tog društva, pokazavši im put do DOMA KULTURE ili drugog kulturnog dešavanja?! Gdje su oni roditelji koji svojoj djeci radije daju 10KM za neki žalosni koncert polugole debeljuce, a ne odvedu ih u potorište ili muzej. Možda do Banjaluke košta malo više od cenera a do Zagreba još više, ali eto ima i u Bihaću neka divna omladina koji sami sebe educiraju i uzdižu. Eto za cenera!

Gdje su Krupo DANI BOSANSKE KRUPE? Gdje je Krupsko ljeto? Gdje su Krupski kulturni radnici, muzičari, pisci, likovnjaci…. A šta ih je u svijetu?!! Pa Bihaćko ljeto, pa Viteški dani grad Bužima, pa još neki tamo, a mi šutimo. Pa nagradiše jednog pisca, našeg pisca, negdje tamo, pa našeg muzičara, pa našeg likovnog umjetnika… a nas nigdje!!!

Kad je KULTURA nestala iz grada, tad je Krupa potonula!!! I neka kaže ko god šta hoće, ali mi smo krivi. Naša djeca ne znaju šta je umjetnost. Ne znaju šta je književnost. Ne znaju šta je muzika i rock and roll niti znaju šta valja a šta ne! Našu djecu smo mi pustili da se educiraju preko televizora i interneta, a mi smo se zapustili u tim nekim našim razmišljanjima da će biti bolje, nekad…

‘Narod bez kulture je narod bez duše!’

Zato, kao i obično, kasno palimo! Kad je već svemu kraj, kad je preuzela neka uberseljačka politika. Baš kao i cijelu zemlju.

Al’ po našli, opet ćemo reći, ‘biće bolje’, samo što nas je sada sve više na onoj strani na kojoj se vidi da naće!

Ne tražite kulturu tamo gdje je nema, jer ste je ubili tamo gdje je bila utemeljena!!!